|
Opis bloga
samo me nekad puca to nešto... pa bolje ovako da me ne propuca :) credits
xxxx |
Postala sam emo. Čestitke. Osobni Krist
A onda se naveče, kad se smrači sve pa i svijet, pocrnobijeli, onda se oči okrenu prema unutra. A trakavica uzvrati pogled. Neki piju, neki spavaju. Neke muče noćne more i gadnije od pogleda nekog nametnika, tako da ostaju s njime. Možda im to i godi... Modus operandi. Kako sudjelovati u saobraćaju kad si sam sebi najveći neprijatelj? Da sama sebe gledam sa strane već bih si davno rekla da odaberem jednostavnije rješenje. To je ujedno, skoro uvijek, i ono bolje. Uvijek smo pametniji sa strane. Bez očiju. Pozdrav Warholu. Hvala. U jednom momentu mi je čak palo na pamet da smrt nikad nije izgledala dalje. To ne zvuči kao ja... Bože... Fak... Ja sam bila ta. Ona tamo na... u zagrljaju, ta. užas, to sam stvarno bila ja, zaista, ondje sam bila ja! ondje sam bila!! Mislim da će mi se utroba potrgat. Mozak mi se rastvara u ulje metvice, boli. Boli me previše pisati o ovome. Ako pišem o ovome znači da mi je stalo nešto manje nego ja to umišljam, da sam sposobna pisati o ovome. Ako se prisilim pisati o ovome, bit će lakše, stati će mi manje. imam njegova pisma još. Naravno da ih imam, sama neće nestati, a ja ih ne mogu ni dotaći. Da mogu, pročitala bih, šta bih trebala baciti? Sad sjede tamo u kutu kao zloguka životinja, kao crna rupa me privlače i plaše, i zašto mu se iad ruka digla da ih napiše? Ili da me dotakne? Otrov čisti. Otrovno je čist. I tako obično neobičan. REkao je da nikad neće odustati od mene. Ipak je. Ima novi kamiončić. Užas! JA sam bila kamiončić. Sad nisam. Užas. Jesam li ja išta ako nisam njegov kamiončić?? Imam sve simptome zaljubljene osobe. Ali ja nisam zaljubljena. Zbilja nisam zbiljazbiljazbiljazbilja!!! AAA nisam!!! Terbam biti zaljubljena u nekog drugog. Zašto za boga miloga mi prsti pišu o njemu?? Mindfuck. Trebam raditi, trebam prevoditi, ne trebam nikoga! Da barem nemam nikoga. Ili barem... AAAA Fakfakfak... Prevoditi, raditi, bilo što, ići negdje, sama! Molim vas, molim vas pustite me... Tako je loše sve a izgleda tako dobro... Izgleda predobro, gadi mi se koliko dobro sve to izgleda, kao da je ušminkano, a više od pola nije, i svašta... Curi mi nos i kao da će mi se svijet srušiti jer sam vidjela sa novom igračkom, nasmješenog, lijepog kao ikona, sjajnog, sunce. A možda već je, ne baš srušio, ali barem napukao. A mogla sam biti sretna u neznanju. Što ti je život. Mogla sam ne znati ništa. Spina promjenila adresu. Neznanje -> Banana. hm
Lažem mu da mi ne fali ništa, jer ne znam točno što mi fali, ne mogu još reći. Toliko inzistira na egzaktnosti, sve se mora reći točno, inače "argument not valid". Fuj. sve. Tjera me da pišem. pih Pas spava kraj nogu. On uživa u mojoj depresiji, nikad nije toliko mažen ni razvlačivan po rukama kao kad se jednostavno ne mogu suočiti sama sa sobom. On još nikada nije vidio proljeće... ni ljeto. Ništa sunca taj pas nije vidio. Vjerojatno misli da je svijet izvan stana nešto najgrozomornije. Majka priroda. Samo da dođe neko imalo prigodnije vrijeme i idem do Slijemena. Smislit ću nešto svima, treba otići. Ili do Samobora, koliko god povraćala od tog grada... Ostani. To je ta riječ :D Naslov. Divan, pravi naslov. hih, skoro sam se zagrcnula :) Love is not a victory march, it's a cold and broken alellujah da. n. e. znam
Preinertna sam, i ne znam kuda život ide. Znam da je tako za sve, ali ja nisam svi. Rado bih se zauzela za sebe, ali ne znam što želim. Da barem netko kaže da je u redu ne znati što želimo. Strogo zabranjena radnja, ko jebe jebeni kapitalizam, svugdje je bitno da imaš bilo kakav san, makar bio američki. Kao da samo amerikanci sanjaju... Možda samo oni sanjaju ostvarivo... Sanjala sam da spašavam svijet. Bio je lijep san, mogla sam letjeti, mogla sam svašta, i bilo je nekih strašnih užasa, ali sam bila jača od njih. I imala sam lijepu sobu :) Bože, daj mi snage i odlučnosti, molim te... Za bilo što, samo da odlučim, dalje ću sama, lakše će biti. Kao da nemam predispozicija za ništa, kao da me progutalo nešto, neka mašina i sada glumim kotačić jer ne znam što bih pametnije. Zbilja ne znam, nije da ne želim. Odluke. Sjetim ga se lijepog. Bože, kako lijepog. (vjernica?) Pogled na vrat i obraz, uho, na sunčevim zrakama, polje suncokreta. Hladno je vani, a oni možda nekog drugog griju. Neku drugu. Zimu ću ga možda zaboraviti. Sumnjam. Vjerojatno nikad. Hoću li uvijek čeznuti? fuj lažljiva sam prevarantica. lažljiva. Fali mi hodanje. Prehladno je za kratku šetnju psa, fale mi sati na pločnicima, prođeni metri, ritam hoda. Smiruje, daje pameti. Fali mi topline. Što će se sve desiti do proljeća? Hoće li se išta? Ako se udam za njega hoće li to biti rezultat moje odluke ili inercije?? Vao, postavila sam pravo pitanje jednom za promjenu. Koga ja volim? kad smo kod pravih pitanja, jel... Kud svoju glavu da sklonim pa da malo sviejt nestane? Nekad je to bilo njegovo krilo. Sada krila nema. Tužna sam. Snijeg skoro prvi i prvi post:)
To me on naučio. Ko i hrpetinu stvari. Možda zato i ovaj blog. Da se maknem od stvari koje me on naučio barem na kratko. Opet vrijedi gore navedena poslovica:) Volim snijeg, snijeg uljulja u ono nešto, ja sam zimsko dijete (zimsko da zimskije jednostavno ne ide:) Voljela sam kao klinka bacat se u snijeg, makar ga bilo pet centimetara i beton ispod. Sad nemam s kime. Odraslost je govno na bijelom snijegu nevinosti. Neke perspektive iz koje sve izgleda veliko, a pogotovo ti sam. Je li kad bi se sad bacila u snijeg da bi osjećala nekakav stid? Djeca su sama sebi autoritet. Organza se pomiče. Ovo će biti jedno od onih patetičnih sranja od dnevnika... Briga me nije. Nebo je mrko narančasto od snijega i noći, i mali dimnjak mi viri u perifernom vidu, curka svoj bijeli pepeo napolje. Krasna zimska noć. Krasna muzika. Tri ujutro. Mislim na njega. ovog drugog. Prvog. Kako se postavi. Ja se ne znam postaviti, neka to učini netko drugi. Možda je to od crvenkastog neba, ili od bjeline nasmješenog snijega. Ili mirisa jakni u tramvajima, koliko god smrznute bile. ili svega što se dešava u danima pred badnjak, koji je prošle godine bio TAKO topao. Sjećam ga se kao u snu, i svako malo mi navrne neka nova minimemorijica pre oči, kao šrašina se zaljepi. Ja sam loša osoba:) I prilično rezignirana. Možda se previše vežem za ljude. Imam goblen od njih na vijugama. I fale mi one neke šarene vitice. Cvijeće bagrema, slatko, i noćne svjetiljke. Da čovjek iz Narnije ode u naš svijet, da li bi umro od dosade? Čitam. Dugo nisam. Nekim čudom, natjerana, ali čitam. uživam. Kakva je to glupa fobija ući u knjižnicu i uzet nasumičnu knjigu. Mogu je vratiti ako mi se ne svidi, ali se toga toliko bojim (???) da ni ne ulazim peđu police, samo kažem knjižničarki naslov koji mi treba i bježim. Glupa sam. I želim se grudvati. Sad, po tom snjiegu, šutati neki češer obamrlom nogom, šetati, freewheelin. Na obamrlo srce se više ne nadam. kroničan nedostatak romantike :) Ljudi, budite bolji od mene, odjebite mozak! i suosjećanje ali i okrutnost. Kako god da to zvučalo. To je sve što mogu naučiti buduće generacije. Volim te. Oprosti. Samo sam ti znala grliti glavu. Fuj |